Oštećenja sluha možemo podijeliti u dvije skupine: nagluhost i gluhoća. Nagluhost je veće ili manje oštećenje sluha dok se gluhoćom smatra gubitak sluha u govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz) veći od 93 decibela.
Konduktivna, odnosno provodna nagluhost javlja se u vanjskom ili srednjem uhu gdje se zvučni valovi ne mogu prenijeti sve do unutarnjeg uha. Ona može biti uzrokovana blokadom uha, infekcijama ili oštećenjem bubnjića.
Perceptivna nagluhost proizlazi iz oštećenja unutarnjeg uha ili prvog dijela slušnog živca, te je to najčešći oblik trajnog gubitka sluha. Tihi zvukovi postaju teški za čuti, dok glasniji zvukovi mogu biti nejasni ili prigušeni.
Mješovita nagluhost nastaje kada se konduktivna nagluhost događa u isto vrijeme kada i perceptivna. To znači da ona obuhvaća istovremeni problem u vanjskom ili srednjem uhu te u unutarnjem uhu ili slušnom živcu.
Slušni aparati sastoje se od mikrofona, pojačala i slušalice. Ona funkcioniraju na principu prijenosa zvuka zračnom vodljivošću, a koristimo ih najčešće jer su i perceptivne nagluhosti najbrojnije.
Mikrofon prima slušni signal kojeg pojačalo pojačava (i vrši digitalnu obradu signala kod današnjih slušnih pomagala), a slušalica obrađeni signal prosljeđuje u zvukovod prema bubnjiću.
Uho i osjet sluha mnogi ne cijene dovoljno. Činjenica da uho čuje i razlikuje zvukove unutar čak 10 oktava, dok oko vidi valne duljine samo unutar jedne oktave, dovoljno govori o značaju osjeta sluha.
Izloženost glasnim zvukovima i buci, bilo da je kratkotrajna ili dugotrajna, može uzrokovati umor osjetnih stanica u vašem uhu.