Gubitak sluha

Oštećenja sluha možemo podijeliti u dvije skupine: nagluhost i gluhoća. Nagluhost je veće ili manje oštećenje sluha dok se gluhoćom smatra gubitak sluha u govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz) veći od 93 decibela. Prema stupnju oštećenja sluha razlikujemo:

  • uredan sluh - do 10 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama
  • sluh u fiziološkim granicama - od 11 do 26 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama
  • lakša (blaga) nagluhost - od 27 do 40 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama
  • umjerena nagluhost - od 41 do 60 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama
  • teška nagluhost - od 61 do 80 db na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama
  • praktična gluhoća - od 81 do 93 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama

 

Razlikujemo 3 vrste nagluhosti :

 

  • konduktivna (provodna) nagluhost (hypoacusis conductiva) – oštećenje zračne i koštane vodljivosti zvuka. Mjesto oštećenja je u vanjskom ili u srednjem uhu, tj. otežano provođenje zvučnog vala u unutarnje uho. Uzroci su: začepljenje slušnog kanala ušnom masti, urođene malformacije vanjskog i srednjeg uha, ograničena pokretljivost bubnjića i slušnih koščica, ozljede srednjeg uha, upale uha, timpanoskleroza, otoskleroza, itd.
  • perceptivna (zamjedbena) nagluhost (hypoacusis perceptiva) – poremećaj zamjećivanja intenziteta i frekvencije slušne poruke. Uzroci su: upale unutarnjeg uha, Menierova bolest, izloženost buci, urođena nagluhost, staračka nagluhost, ozljede unutarnjeg uha, tumori slušnog živca, itd.
  • mješovita nagluhost (hypoacusis mixta) – kombinacija konduktivne i perceptivne nagluhosti. Najčešće nastaje uslijed prelaska oboljenja sa srednjeg na unutarnje uho.

 

Slušna pomagala sastoje se od mikrofona, pojačala i slušalice. Ona funkcioniraju na principu prijenosa zvuka zračnom vodljivošću, a koristimo ih najčešće jer su i perceptivne nagluhosti najbrojnije. Mikrofon prima slušni signal kojeg pojačalo pojačava (i vrši digitalnu obradu signala kod današnjih slušnih pomagala), a slušalica obrađeni signal prosljeđuje u zvukovod prema bubnjiću. Obzirom na izgled i smještaj, razlikujemo 5 osnovnih skupina ovakvih slušnih pomagala:

 

  • Zaušno slušno pomagalo
    Ušni umetak napravljen po obliku uha spojen s tankom cjevčicom provodi zvuk od izlaza slušnog pomagala smještenog iza uha u Vaše uho. Lako se održava, baterija traje duže i primjeren je za umjerenu i težu nagluhost.
  • Mini zaušno slušno pomagalo
    Tanka cjevčica i kupola neprimjetno provode zvuk u Vaše uho. Ova pomagala predviđena su za osobe s lakšim gubitkom sluha na nižim frekvencijama koje ćete slušati normalnim putem dok će slušno pomagalo pojačavati samo potrebne zvukove.
  • CRT/RITE/RIC slušno pomagalo
    Izlaz zvuka - slušalica smješta se u zvukovod omogućujući manje dimenzije slušnog pomagala, ali i pokrivenost svih tipova nagluhosti. Kod većih oštećenja sluha, slušalica se zatvara u ušni umetak.
  • Kanalno slušno pomagalo
    Cijelo slušno pomagalo smješta se u uho, omogućujući veću diskreciju. Iako mogu pokriti sve tipove oštećenja sluha, ova se pomagala preporučuju za lakšu i umjerenu nagluhost.
  • Intrakanalno slušno pomagalo
    Slušno pomagalo smješta se u potpunosti u zvukovod što ga čini gotovo neprimjetnim. Ova slušna pomagala predviđena su za lakšu i umjerenu nagluhost, a vrlo je važno voditi računa o održavanju i higijeni uha.